Koja se vrsta cijevi koristi za prirodni plin? Materijali prema lokaciji

Kratak odgovor: Ovisi o tome gdje teče linija

Niti jedna cijev ne vodi prirodni plin od bunara do peći. Materijal se mijenja s poslom: čelik za velike vodove koji prenose plin kroz regije, plastika za ukopane vodove koji opskrbljuju susjedstva i željezo ili fleksibilne nehrđajuće cijevi unutar zgrada.

Prema pregled sustava plinovoda savezne agencije za sigurnost plinovoda , sabirni i dalekovodi izgrađeni su od čelika, dok su distribucijski sustavi korišteni od lijevanog željeza, čelika, bakra i plastike. Plastične cijevi su danas najčešće ugrađeni materijal u distribuciji.

Ostatak ovog članka prati plin nizvodno, tako da možete vidjeti koja cijev pripada svakoj fazi i zašto.

Čelične cijevi za sabirne i prijenosne vodove

Prve dvije faze plinskog sustava, prikupljanje sirovog plina iz proizvodnih bušotina i njegovo premještanje na velike udaljenosti, oslanjaju se na čelik. Izvan servisnih vodova, cijev u ovim sustavima ima promjer od 2 inča do 42 inča, zbog čega je čvrstoća pod stalnim pritiskom ovdje važnija od fleksibilnosti.

Čelik koji leži ispod zemlje ili na otvorenom treba zaštitu. Čelik Schedule 40 je uobičajeni izbor, uparen s premazom protiv tla i vlage. Uobičajeni tvornički premaz je troslojni sustav od epoksida, ljepila i polietilena.

Distribucija je mjesto gdje materijalna priča postaje raznolikija. Starije mreže još uvijek sadrže lijevano željezo, čelik i bakar, ali nove su konstrukcije pomaknute prema plastici.

Polietilenske cijevi za podzemne distribucijske i servisne vodove

Jednom kada plin napusti transportni sustav i krene prema kućama i poslovnim objektima, polietilen (PE) je standardna ukopana cijev . Ne hrđa, savija se dovoljno da prati neravno tlo i dolazi u dugim neprekinutim duljinama, tako da niz treba puno manje spojeva od krute cijevi. PE za plin je obično žut ili crn sa žutom prugom.

Spojevi se izrađuju toplinskom fuzijom ili mehaničkim spajanjem, zbog čega je ugradnja posao za obučene ekipe, a ne vikend projekt. Sučeono spajanje posebno proizvodi spoj koji je čvrst kao i sama cijev.

Dvije vrste smole dominiraju radom plina. PE80 odgovara cjevovodima niskog i srednjeg tlaka, dok PE100 podnosi viši tlak s većom otpornošću na udarce i duljim vijekom trajanja. Proizvod kao što je ovaj polietilenske cijevi projektirane za podzemni prirodni plin obično se kreće od DN20 do DN1200 i proizvodi se prema standardima kao što su ISO 4427 i ASTM F2619.

Ako želite inženjerske razloge iza popularnosti PE-a, ovo objašnjenje svojstva koja HDPE čine pogodnim za transport plina detaljno pokriva otpornost na koroziju, nisku propusnost plina i fuzijsko spajanje.

Black Iron i CSST unutar zgrada

Unutar kuće dva materijala obavljaju većinu posla: crna željezna cijev i valovita cijev od nehrđajućeg čelika (CSST).

Crno željezo je meki čelik bez presvlake cinka. Krut je, spojen spojnicama s navojem i zabrtvljen odobrenom spojnom masom ili trakom. Čvrst je, teško ga je probušiti zalutalim čavlom i jedna je od jeftinijih opcija. Kompromis je rad, budući da se svaka dužina mora rezati i urezati u konac kako bi odgovarala, a može hrđati gdje je prisutna vlaga.

CSST je fleksibilna nehrđajuća cijev, obično prekrivena žutim ili crnim plastičnim omotačem. Dolazi u dugim rolama i vijuga kroz zidove i stropove s nekoliko spojeva, što skraćuje vrijeme postavljanja i smanjuje potencijalna mjesta curenja. To košta više po stopi i zahtijeva električno povezivanje i uzemljenje na električni sustav zgrade kako bi se smanjila šteta od munje ili strujnih udara. U mnogim domovima CSST služi kao fleksibilna veza između krutih opskrbnih vodova i uređaja.

Materijali cijevi koji ne bi trebali prenositi prirodni plin

Neki poznati materijali za vodovod ne odgovaraju plinu, a razlozi su specifični.

• Pocinčani čelik: Premaz cinka može se s vremenom oljuštiti. Čestice putuju kroz sustav i mogu začepiti regulatore i fine otvore plamenika.
• Bakar: Odorant merkaptan dodan prirodnom plinu može reagirati s bakrom, uzrokujući unutarnju koroziju i eventualno stanjivanje stijenke. Većina jurisdikcija to ograničava, iako se lokalna pravila razlikuju.
• PVC i CPVC: Oni nisu ocijenjeni za tlak prirodnog plina i brzo se kvare u plinskom servisu.

Za detaljniji uvid u odnos plastike i metala prema trajnosti pogledajte ovu usporedbu kako se HDPE uspoređuje s PVC-om i čelikom za snagu i izdržljivost . Imajte na umu da su PE i PVC vrlo različiti materijali: PE s oznakom plina namijenjen je za taj posao, dok standardni PVC nije.

Usporedba materijala cijevi za prirodni plin

Kako odabrati pravu plinsku cijev

Počnite s lokacijom, a zatim prođite kroz četiri provjere.

1. Nazivni tlak. Debljina stijenke slijedi standardni omjer dimenzija (SDR). Niži SDR znači deblju stijenku i veći kapacitet pritiska. SDR11 se obično koristi za vodove višeg tlaka, a SDR17 za opći tlak.
2. Vrsta smole. Za PE, uskladite PE80 ili PE100 s tlakom u cjevovodu.
3. Radno okruženje. PE obično radi između -40 i 60 stupnjeva Celzijusa. U hladnim klimatskim uvjetima odaberite materijal s dobrom otpornošću na niske temperature i razmislite o debljim stijenkama.
4. Certifikacija i šifra. Potražite cijevi certificirane prema priznatim standardima kao što su ISO, ASTM ili EN i potvrdite da vaš lokalni plinski kodeks dopušta materijal.

Za dublji uvid u ove čimbenike, ovo praktični vodič za odabir HDPE plinske cijevi za dugoročnu stabilnost pokriva metode spajanja, praksu ugradnje i stalnu inspekciju.

Bez obzira na materijal, svaku novu ili modificiranu plinsku cijev treba ispitati pod tlakom prije nego što se pusti u rad, a posao bi trebao obaviti i pregledati ovlašteni izvođač prema lokalnim dozvolama.